Klasična arapska stilistika

Kao prvobitni materijal za ovu knjigu poslužila su predavanja (u skriptama autora) držana na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u periodu između 1965- 1978. školske godine. Ovdje su ona u određenoj mjeri prerađena i dopunjena i u stvari predstavljaju prvi pokušaj kod nas da se, manjc-više u formi udžbenika, iznese sve najhitnije o klasičnoj arapskoj stilistici (‘ilmu-l-balaga) u obimu i načinu kako je to uglavnom vršeno u nastavi kod nas, a i kod Arapa i drugdje, sve do naših dana.

Savremena kretanja u arapskom jezičkom stilu i adekvatan prilaz njihovom proučavanju i primjeni u nastavnoj praksi nisu došli u obzir u ovom radu jer se autor držao tradicionalne tematike i načina njenog izlaganja i iz tog razloga što novije pojave iz tog domena još uvijek čekaju obuhvalniju naučnu obradu u oblasti savremene arabistike na širem planu.

U uvodnom dijelu, pored ostalog, bačen je kratak pogled na razvoj ove nauke i dato objašnjenje kako je došlo do njenog formiranja u sadašnjem obliku u tri discipline (al-ma'anf, al-bayan i al-badi‘) koje su zatim, u zasebnim po­glavljima, opširno obrađene s objašnjenjem svih važnijih pojmova, a za njihovu ilustraciju dati su pojedini primjeri.Za bolje shvatanjc teoretskog dijela izlaganja doneseni su i brojni neprevedeni primjeri iz arapske proze, a naročito, pak, iz poezije. Izvjestan manji dio proznih primjera, pored ostalih, potječu od samog autora, a dobar ih je dio uzet iz Qur'ana, čiji je jezik i stil jedan od osnova jezika i stila arapskog književnog jezika uopće, bar što se liče klasičnog perioda njego­vog razvoja. Svaki je takav primjer obilježen (kraticom Q.), a za pobližu oznaku i nalaženje ajeta (i sureta) najpodesnije se poslužili knjigom: ,,Al-mu‘gamu 1- mufahrasu li alfazi 1-Qur'ani l-karlmi“ od Muhammada Fu'ada ‘Abđu-1-Baqija, 1378/1958. Te bliže oznake kao ni imena pjesnika (s izvjesnim izuzecima) na­vedenih stihova, nisu spomenuli radi rasterećenja knjige i olakšanja štampanja, budući da ona treba da posluži više praktičnim, a ne čisto naučnim ciljevima. Iz istih razloga nije pojedinačno navođeno odakle su primjeri preuzeti. Za njih se pozivamo na istaknutu upotrijebljenu literaturu, a naročito na djela Mehrena, Al-Hašimija, Al-Ladiqtja, ‘Alija Al-čarima i Mustafa Al-Amlna, Chcikha, i đr„ u kojima su većinom, uza stihove, navođena i imena njihovih autora. Za pojašnjenje teksta i primjera služe i bilješke uz njih. Za primjere je na kraju knjige dat potpun glosar u kome su riječi poredane po arapskom alfabetu (a ne po korijenima), pa su radi olakšanja njihovog nalaženja uvršteni i oblici nepra­vilnih množina, pridjeva, participa, masdara, i dr., ukoliko se, javljaju u tekstu, a tu imaju specifična značenja.

Za lakše pronalaženje u knjizi obrađenih stilističkih i gramatičkih pojmova, iza osnovnog teksta priložena su dva registra tcnnina i to jedan za bosanske, a drugi za arapske. Arapski termini u tekstu rada su u latiničkoj transkripciji, (samog autora, kojom se on služio u dosadašnjim svojim radovima), jer, naža­lost, još ne postoji jedna takva općeprihvaćena transkripcija u nauci, a u registru arapskih tcmiina dato je, pored njihove latiničke transkripcije, i originalna (nevokalizirana) arapska grafija radi olakšanja njihovog pravilnog izgovora. I poredak arapskih termina zasnovan je na arapskom alfabetu po prvom konso- nantu riječi /pa, npr., riječ mursal, treba tražiti pod slovom ,,m“, a ne kod korije­na r-s-1 (tj. pod ,,r“) iz kojeg je ona izvedena, i tome slično, kao Stoje isti slučaj i u samom Arapsko-bosanskom glosaru nakon registara/.

Kao svaki prvi pokušaj, ovaj rad će svakako pokazati i neke svoje propuste i nedostatke, ali se autor usudio da učini prvi korak, te da koliko-toliko pomogne kako samoj nastavi ovog predmeta u odgovarajućim školama tako i svim onim pojedincima koji bi mogli imali nekog interesa za njeg, s tim da uđu u osnove ove nauke, upoznaju se, bar donekle, s osobitnostima klasičnog arapskog stila i tako bolje shvate sam formalni, estetski lik sjedne, a ujedno i dublji, sadržajni smisao raznih proznih, a posebno poetskih djela starije, klasične arapske litera­ture s druge strane.

SADRŽAJ

Predgovor

Napomene o transkripciji

Kratice i znakovi

Uvodni dio

Rad na arapskoj stilistici kod nas

Al-fasahatu

1. Fasahatu-l-kalimati
2. Fasahatu-l-kalami

1. Tanafuru-l-kalimati
2. Du’fu-l-ta’llfi
3. Al-ta’kidu 1-lafzf
4. Al-ta’kidu-l-ma‘nawi

3. Fasahatu-l-mutakallimi

Al-balagatu

1. Balagatu-l-kalami
2. Balagatu-l-mutakallimi

1. – ‘ILMU-L-MA‘ANI

Uvodno o rečenici (izjavna rečenica)

Imenska i glagolska rečenica

Osnovni dijelovi rečenice

Al-inša’u

1. Al-inša’u l-talabiyu
2. Al-inša’u gairu-l-talabtyi

Zapovijed – al-amru

Zabrana – al-nahyu

Pitanje – al-istifhamu

1. Upitne čestice
2. Upitni prilozi
3. Upitne zamjenice

Željna (oplativna) rečenica – al-tamannl

Dozivanjc – al-nida’u

Ograničavanje – al-qasru

Red riječi – al-taqdlmu wa l-ta’hlru

Navođenje i ispuštanje – al-dikru wa 1-hadfu

Asindetske i polisindetske rečenice – al-faslu wa l-waslu Načini izražavanja

1. Konciznost – al-Igazu
2. Opširnost – al-itnabu
3. Običan način izražavanja – al-musawatu

2. – ‘ILMU-L-BAYANI

a-1) Poređenje (komparacija) – al-tašblhu

2. Vrste poređenja
3. Uključeno poređenje – al-tašblhu l-dimmyu
4. Obrnuto poređenje – al-tašbihu l-maqlubu
5. Namjene poređenja – agradu-1-tašblhi

Figurativno izražavanje – al-magazu

6. Metafora – al-isti‘aratu
7. Složena metafora – al-isti‘aratu l-tamtlliyatu

b-1) Metonomija – al-magazu 1-mursalu

2) Logička metafora – al-magazu l-‘aqlfyu

3. Alegorija – al-kinayatu

3. – ‘ILMU-L-BADl‘1

1. – Formalni pjesnički ukrasi

1. Paronomazija – al-ginasu

1. Potpuna paronomazija
2. Nepotpuna paronomazija

2. Simploka – al-tasdlru
3. Postepenost – al-tartlbu
4. Raziješavanje – al-taušl‘u
5. Anadiploza – al-tasbigu
6. Al-tatrizu
7. Nizanje svojstava – tanslqu-l-sifati
8. Nabrajanje – al-ta‘dldu
9. Skladno navođenje – husnu-l-nasqi
10. Jedinstveno biserje (unikati) – al-fara’idu

2. Oštroumno aludiranje – al-tankltu

12. Rimovana proza – al-sag‘u

Kratka dopuna o rimovanju u poeziji

13. Jednakost oblika – al-muwazanatu
14. Podudarnost oblika – al-mumatalatu
15. Slučajna versifikacija – al-insigamu
16. Prekidanje govora – al-iktifa’u
17. Preokretanje ■ al-qalbu
18. Izvrdavanje – al-muwarabatu
19. Konsonantska alitcracija – i’tilafu-l-lafzi ma‘al-lafzi
20. Preuzimanje nepotrebne obaveze – luzumu ma la yalzamu
21. Imalac dviju rima – du-l-qafiyataini
22. Raznolikost – al-talawwunu

2. – Sadržajni pjesnički ukrasi

1. Antiteza – al-tibaqu
2. Simulacija antiteze – Ihamu-l-tadadđi
3. Složena simetrična antiteza – al-muqabalatu