Zabrane u Časnom Kur'anu

Zabrane u Časnom Kur'anu

Djelo Zabrane u Časnom Kur’anu je tefsirskog karaktera u kojem autor nastoji protumačiti 150 kur’anskih ajeta. U pitanju su ajeti koji u sebi sadrže zabrane. Prema višoj etimologiji arapskoga jezika, pojam zabrane (harām) konotira dvije ideje: ideju svetosti i ideju milosti.

Zato se u islamu na zabrane gleda kao na svete zabrane, tj. na svetinje koje se ne smiju skrnaviti, a u kojima, opet, počiva element milosti. Drugim riječima, zabrane (npr. konzumiranja alkoholnih pića, svinjskog mesa, ogovaranja itd.) su zabranjene iz milosti i dobrote prema ljudima. U podtekstu ovog rukopisa otčitavamo tu autorovu intenciju.

U stručnom, tefsirskom smislu, ovo djelo pripada području tematskog tefsira, koji podrazumijeva određivanje jedne teme o kojoj Kur’an govori te njezino svestrano analiziranje i komentiranje.

U velikoj mjeri autor je ispoštovao metodologiju ove vrste tematskog tefsira: koristi hadiske zbirke, navodi povode objavljivanja ajeta ako ih ajeti imaju, citira predaje ashaba i tabi’ina, poziva se na stavove i mišljenja velikih klasičnih (npr. Taberija, Zamahšerija, Kurtubija) i savremenih komentatora i prevodilaca Kur’ana (Kutba, Mevdudija, Jusufa Alija, Muhammeda Asada i dr.), navodi stavove velikih učenjaka fikha, odnosno mudžtehida kakvi su imami Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed ibn Hanbel. Također, autor derivira značenja, pouke i poente iz ajeta koje tematizira.

Autor piše jasnim, razumljivim, jednostavnim i prepoznatljivim stilom, kakvim je pisala i naša stara bošnjačka ulema. Ovom knjigom kontinuira taj bosanski ulemanski jezik i tu bošnjačku ulemansku tradiciju, ali uspješno oslovljava i savremene probleme muslimana i čovječanstva u cjelini u svjetlu Božijih, kur’anskih zabrana.

(Iz recenzije prof. dr. Almira Fatića)