Predloženi rukopis Kur’an kao standard arapskog jezika vrijedan je prilog rijetkim nastojanjima orijentalista naših prostora da ukažu na činjenicu da pravilno izučavanje arapskog jezika kao neprolaznog lingvističkog fenomena, a posebno sagledavanje njegovog stasavanja kroz historijsku perspektivu, ne može i ne smije biti otrgnuto iz okvira Objave i Kur’ana kao temeljnih izvora koji su odredili njegovu konačnu formu, dajući joj pečat vječnosti. Rukopis još više dobija na svom značaju imamo li na umu viševjekovna tendenciozna tumačenja arapskog jezika od strane nekih evropskih i svjetskih orijentalista kao jezika nepismenih i neprosvijećenih beduina, kao jednog arhaičnog izraza koji guši jezičke slobode Arapa, želeći tako zatomiti svu njegovu raskoš konačno upotpunjenu Objavom, pronesenu diljem svijeta, raskoš koja poziva i oduševljava i ponos je svih prosvijećenih Arapa, odanih očuvanju svog nacionalnog blaga.
Prof. dr. Mejra Softić
Tekst se može kvalifikovati kao jedna zanimljiva lingvističko-tefsirska studija. Iako nije inovativna u sklopu arapskog jezikoslovlja, po svojim temeljnim obilježjima i zbiru obuhvaćenih rezultata, u okvirima bosanskohercegovačke arabistike to zacijelo jeste. Predstavlja zanimljiv osvrt na jednu veoma složenu pojavu vezanu uz historiju arapskog jezika.
Prof. dr. Mehmed Kico