Omer ibn Abdulaziz pripada dinastiji Omajada. Halifa postaje 717. god., odmah poslije smrti halite Sulejmana, i vlada kratko vri- le, samo dvije godine i pet mjeseci, kada je umro mlad na vrlo zagonetan način. Njegova smrt ni do danas nije razjašnjena, tako da o tome postoje razna nagađanja…
Njegov dolazak na čelo Islamske države označio je novi period u njezinom postojanju, koji bi se jedino još mogao nasloviti pravim islamskim periodom poslije smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme (Božji blagoslov i mir s njim), i četverice Pravednih vladara (Hulefa-i rašidin), nakon čega se halife počinju sve više udaljavati od Kur’ana Časnoga i Puta Pravoga (Sirat-i Mustekima).
Halifa Omer ibn Abdulaziz nije bio zadovoljan stvarnošću muslimana koja je svakim danom bivala sve manje islamska; on je želio mijenjati tu stvarnost. Ali, prije toga, Omer nije bio zadovoljan samim sobom kao muslimanom. On je dobro znao da ne može mijenjati druge i Svijet oko sebe dok ne promijeni samoga sebe, jer tako uči Kur’an Časni: “Zaista, Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok oni ne izmijene ono što je pri njima samima!” Stoga, Omer ulazi u borbu prvo sa samim sobom, mijenjajući sebe, a potom započinje da se mijenja i svijet oko njega! 0 tome kako je Omer ibn Abdulaziz mijenjao sebe, o tom njegovom unutarnjem preobražaju kazuje upravo djelo vrlo poznatog islamskog historičara dr. Imadudina Halila, iz Mosula u Iraku, “Odsjaji islamskog preobražaja u vladavini Omera ibn Abdulaziza”. Ovo djelo pojavilo se 1970. god. u izdanju bejrutske izdavačke kuće “Ed-Darul-ilmijjeh” i za kratko vrijeme steklo veliku popularnost kod čitalaca, a u naučnim krugovima pobudilo golem interes jer predstavlja potpuno nov pristup u izučavanju i pisanju historije u muslimana.