U cjelini uzevši, riječ je o veoma zanimljivom tekstu, kako zbog značaja teme, tako i zbog atraktivnosti kazivanja o iskustvu odlaska na hadž 1414./1994. godine. On je i poučan i putopisno dokumentaran te, na koncu, i impresivno opisan tako da čitaoca prosto tjera da i sam „doživi” zijaret Bejtullaha, Arefata i drugih muba- rek-mjesta.
Ako se tome doda činjenica da je ovaj hadž obavljen u teškim uvjetima agresije na- Bosnu i Hercegovinu i besprimjernih zločina genocida nad Bošnjacima, te da su hadžije uglavnom ranjeni borci Armije Bosne i Hercegovine, s pravom o njemu treba govoriti kao o povijesnom.