Knjiga je potresno svjedočanstvo o stradanju Bošnjaka u zadnjem ratu ali, načelno, iz perspektive pojedinačnih ljudskih sudbina ljudi iz tog naroda. Autor knjige je doajen bosanskohercegovačkog islamskog novinarstva – dugogodišnji je novinar, reporter i, jedan mandat, urednik lista Preporod – i tekstove koji se nalaze u knjizi bilježio je na licu mjesta i neposredno razgovarao s onima koji su preživjeli užase kroz koje je prošla većina bošnjačkog naroda u zadnjoj agresiji na njihovu domovinu. Tekstovi su propraćeni fotografijama u boji, a objavljivani su na stranicama Preporoda od 1991. do 2011. godine; poredani su hronološki i sadrže mnogo podataka dokumentarne prirode. Knjiga Kad bi kosti mogle govoriti tako je i svojevrsno “svjedočanstvo iznutra” o tim događajima. Naslovi: Srce hoće da pukne, Mislio sam da ću ja biti prvi šehid, Dan kada je Krajina plakala, Na mjestu gdje je Mladić srušio džamiju i spalio Kur’an izrasta još ljepša džamija, Tri vogošćanske tužne priče, Mog Safeta sam vidjela na hadžu, Pronađene samo dvije kosti i drugi – ukupno njih 69, koliko ih ima u knjizi – dramatična su kazivanja, potresan govor onih koji i danas rat nose kao teško breme koje nikako skinuti ne mogu…