Nuhanovo blago

Roman obraduje prognaničku tematiku, dakle modeliran je od živog tijes¬ta naše svakidašnjice, te je s te strane iskustveno blizak svakom čitaocu. U njemu se pripovijeda prognanička sudbina Nuhanova, koji se vraća sa svog petogodišnjeg izbivanja u Turskoj. U domovini ga dočekuju sinovi: stariji Hasib i mladi Pašan. Po očevoj mjeri stariji sin je skroman, radišan, samozatajni vjernik, koji sa svojom ženom i dva sina stoički podnosi neimaštinu, dok je Pašan “bijesno čeljade”, prevrtljiv, hazarder, snalažljiv u svakoj prilici, kockar koji je i sami rat umio iskoristiti za svoju korist. Njegova žena živi na visokoj nozi, dok mu se starija kćerka odaje drogi i raskalašnom životu…

Roman “Nuhanovo blago” sa svojom arhaiziranom jezgrom – rodoslovlje, sahat kao simbol prolaznosti i Opomena da se živi i traje po vjekovnim zakonima postojanja i opstojanja – isijava jednu etiku priklanjanja neprolaznom koja je skrivena u često nevidljivim znakovima i biljezima posijanim u prostoru i utkanim u dušama običnih ljudi, ali ljudi vjernih nauku Knjige i znamenjima vremena od davnina. Tako postavljena etika života izlila se i u likove romaneskne radnje, od kojih su Nuhan, Hasib, hadžija likovi na polu dobrih likova epskog narativa, a Pašan, Murat, Kantar itd. na polu nedobrih epskog narativa… (Izvodi iz recenzije Nihada Agića).
Sejida Čehajić je mlada spisateljica i ovim romanom ona, na neki način, komotno ulazi u bosanskohercegovačku književnost.