Ilustrirane El-Haririjeve Mekame

Ilustrirane El-Haririjeve Mekame

Čini nam veliko zadovoljstvo da smo u prilici objaviti na bosanskome jeziku prijevod djela “Mekamatu ’l-Hariri el-musavvera” (Ilustrirane Haririjeve Mekame) Nahide Abdulfettah en-Nu‘ajmi. Ovo je interdiscplinarna studija o Mekamama El-Kasima ibn Alija el-Haririja (1054–1122), arapskog filologa i pjesnika, autora ovih nadaleko čuvenih živopisnih pripovijesti.

Mekame su u prvo vrijeme označavale arapske plemenske skupove, potom okupljanja kod halifa na kojima su se održavala poučna predavanja. Kasnije će se ovim pojmom označavati održane besjede na ovakvim i sličnim sijelima. U devetom stoljeću će Bedi‘uzzeman el-Hemezani kreirati novi literarni oblik, rimovanu prozu – mekamu u čijem središtu se nalazi pripovjedač, putnik, skitnica, koji slušaocima vrlo rječito prenosi svoje zgode i nezgode s putovanja. Poslije njega će doći El-Hariri koji će u ovoj formi arapske književnosti podariti najprestižnije i do danas po stilu izražaja nenadmašeno djelo. Po mnogim autorima, mekame će zbog književnojezičkih osobina i činjenice da su bile prave riznice erudicije biti posljednja originalna tvorevina arapskog srednjovjekovnog duha.

Djelo koje imamo pred sobom je, ustvari, interdiscplinarna studija, jer autorica Nahida Abdulfettah en-Nu‘ajmi se u njemu ne bavi samo književnom i stilskom ljepotom Mekama, nego i njenim ilustracijama, ilustratorima, brojnim motivima u ilustracijama, potom rukopisima, vremenu njihovog nastajanja, pa čak i šerijatskopravnim pitanjima koja se odnose na slikarstvo te o brojnim etnografskim i folklornim elementima koji su prisutni u vremenu i na prostoru na kojem su živjeli glavni El-Haririjevi junaci Ebu Zejd es-Serudži i Haris ibn Hemmam.

Veličina El-Haririjevih Mekama, pedeset kratkih pripovijesti u stihu, nije samo u teško dokučivom stilu kojim ih autor ispisuje nego i u snažnoj didaktičkoj poruci koju kroz različite zgode i nezgode, koje su bliske kako tadašnjem slušaocu, tako i današnjem čitaocu, izriču glavni junaci Es-Serudži i Ibn Hemmam. Pripovijesti su tu da svojim stilom oduševe i relaksiraju slušaoce, ali da ih istovremeno svojim sadržajem pouče i obrazuju. Svaka od anegdota ili avanturističkih zgoda odvija se u drugom gradu tada prostranog muslimanskog svijeta, a svaka je susret, uvijek na skupu, između dva lika: pripovjedača Harisa ibn Hemmama i protagoniste Ebu Zejda es-Serudžija. Povrh rečenog, pažnju i interes slušalaca posebno privlači ta neizravna, diskretna, ali za pronicljive slušaoce i čitaoce sasvim jasna i očita konstruktivna kritika stanja u društvu i muslimanskoj državi, brojnih protivrječnosti i apsurda, koja svoj vrhunac doživljava u satiričnom i sarkastičnom Es-Serudžijevom savjetovanju svoga sina nakon svih putešestvija i iskustava koje je stekao da je najbolje čime se može baviti – prosjačenje.

Iako su kazivanja poučna i pripovjedači iznose brojne mudrosti i životne istine, primjetno je da se kroz sadržaj Mekama pohvalno govori o brojnim negativnim osobinama i obrascima ponašanja koji su muslimanima neprihvatljivi, poput varanja, laganja, opijanja, licemjernog ponašanja i dr. Objavljivanje ove knjige ni u kom slučaju se ne može shvatiti kao podržavanje ili čak, ne daj Bože, kao poticanje i ohrabrivanje ovakvog ponašanja. Ovo razumijevamo samo kao predočavanje realne slike u kojoj se nalaze muslimanska društva koja su opterećena brojnim nemoralnim i devijantnim ponašanjima, skretanje pažnje na njih i nastojanje da se takva ponašanja mijenjaju. Svaki razborit čitalac će, iskreno se nadamo, moći razlučiti između onoga što je poučno i prihvatljivo i onoga što treba mijenjati. Ako sve navedeno, pak, pokušamo shvatiti u širem kontekstu i kao način da se ta ponašanja konstruktivno kritikuju i osuđuju, onda nam sve rečeno dobija sasvim drukčiji smisao. Da sasvim valjano možemo na ovakav način razumijevati sadržaj Mekama svjedoči nam posljednja od njih u kojoj se pripovijeda da Es-Serudži dolazi u džamiju u Basri s namjerom da dobije nešto novca, ali za vrijeme dove mijenja namjeru osjećajući u duši preobražaj koji pripisuje dovi stanovnika ovoga grada. Nakon tog događaja Ebu Zejd se povlači u svoj Serudž i tamo živi pobožnim životom o kojem se počinje nadaleko pričati. Kako se cijeli život o njemu pričalo kroz njegove mekamate (avanturističke zgode), sada se o njemu počinje govoriti kroz njegove keramate (neuobičajena djela koja čine evlije).

Djelo je tokom stoljeća prepisivano, komentirano i prevođeno više puta na razne jezike (perzijski, turski, engleski, njemački, francuski, latinski, hebrejski i dr.), a na našem podneblju priređivana su i posebna druženja na kojima su čitane i prevođene Mekame. Po tome su bili poznati Mehmed-ef. Muftić, glasoviti muderris Gazi Husrev-begove medrese, i čuveni h. Mehmed-ef. Handžić. Iako je Handžić bio vrstan poznavalac arapskoga jezika i poezije, nikada se, kako je sam govorio, nije usudio objaviti prijevod Haririjevih Mekama. Koliko su Mekame bile cijenjene u ulemanskim krugovima dovoljno govori činjenica da su poput najpoznatijih djela iz tefsira, hadisa, kiraeta i drugih islamskih nauka neprekinutim nizom (silsilom) prenošene s generacije na generaciju i za njihovo poznavanje i tumačenje se davalo ovlašćenje (idžaza). Među najpoznatijim prijevodima jesu prijevodi rabina Jude el-Harizija (u. 1225) na hebrejski jezik pod naslovom Mahberoth Itiel te Thomasa Chenerya (u. 1884), poznatog engleskog naučnika i urednika The Timesa, na engleski jezik pod imenom The Assemblies of Al Hariri. I na arapskome jeziku napisano je mnogo komentara El-Haririjevih Mekama. Među najpoznatijima je komentar Ahmeda ibn Abdulmu’mina eš-Šerišija (u. 1223) u dva toma, koji je nekoliko puta objavljivan.

Drago nam je da nam je studioznije upoznavanje s ovim El-Haririjevim grandioznim djelom omogućio dr. Omer Nakičević, profesor emeritus Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Ovo je još jedno značajno djelo u niski njegovih prijevoda, koje uz njegova originalna djela, dugogodišnji rad na Fakultetu islamskih nauka i Gazi Husrev-begovoj medresi, kao i uz opći društveni angažman pokazuje da se samo čvrstom vjerom, konstantnim obrazovanjem i nesebičnim trudom ostvaruje stvarni uspjeh. Svojim ukupnim djelovanjem profesor Nakičević je zadužio naredna pokoljenja da ga po dobru spominju, da mu zahvalni budu na onome što im je u amanet ostavio i da nastave njegovim putem stalne borbe za promoviranje istinskih vrijednosti.

Iskreno se zahvaljujem suizdavaču ove knjige El-Kalemu, Izdavačkom centru Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, njegovom direktoru, gosp. Mesudu Smajiću i glavnom i odgovornom uredniku, dr. Mustafi Prljači, kao i njegovoj nasljednici na ovoj poziciji gospođi Aidi Mujezin Čolo. Srdačnu zahvalnost upućujem prof. dr. Džemalu Latiću koji je pažljivo i temeljito lektorirao tekst, gosp. Nurki Karamanu na veoma predanom sravnjivanju prijevoda s arapskim izvornikom, kolegici Amini Uzunalić na posvećenom korigiranju prijevoda teksta, gosp. Suadu Pašiću na izvrsnoj tehničkoj pripremi djela i gosp. Tariku Jesenkoviću na prelijepom dizajniranju naslovne strane.

Nadam se da će prijevod dr. Omera Nakičevića, profesora emeritusa, djela “Mekamatu ’l-Hariri el-musavvera” (Ilustrirane Haririjeve Mekame) doživjeti valjanu recepciju kod bosanskog čitaoca, da će ga ponukati na jače interesiranje i dublje istraživanje arapske književnosti koja će ga ne samo intelektualno uzdizati, nego i duhovno i moralno oplemenjivati te da će potaknuti vrsne poznavaoce arapskoga jezika da nam konačno, poslije toliko stoljeća, ponude cjeloviti prijevod El-Haririjevih Mekama.

Izdavači