Ovještala tvrdnja da je doba mladalaštva ujedno i doba pjesništva pala je u vodu, čini se, definitivno, u ovim našim „olovnim”, bosanskim vremenima. Sve je više onih koji su se u tzv. zrelom dobu otpočeli oglašavati poezijom.
Upravo u kontekstu vremena, koje se ovdje jav lja i kao izazov i kao pjesnička inspiracija manje je relevantno koliko poetska ostvarenja nastala u ove tri ratne godine zaista i vrijede na razini umjetničkog iskaza, jer njihov je značaj prvenstveno u tome što se ona javljaju u ulozi svjedoka i svjedočanstva o Bosni i bošnjačkom narodu u njegovom sudbinskom historijskom trenutku.
U ovom okviru možemo promatrati i poeziju Islama Kadića, poeziju koja je, očigledno nastala iz naše stvarnosti, svakodnevice, bilo da je ona urbana ili ruralna, jer ono što joj je zajedničko to je – Bosna.
Međutim, pored poruka koje imaju isključivo lokalno značenje, u njima je uočljiva i dimenzija univerzalnog, svevremenog, spoznaja koje se tiču svakog čovjeka, ma u kom vremenu ili prostoru obitavao…
SADRŽAJ
- Izvod iz recenzije
- Dova
- NESTRPLJIVOJ RIJEČI SAVJET
- NI SVJETLOST NI TAMA
- Zebnja
- Da sam proljeće
- Slovo u prašini
- Ni sjećanja
- Dokle moram
- Ozelenjeli vidik
- Okrilaćeno slovo
- Svjetlo
- Od večeras ja ništa više nemam
- Između dva bola
- Da nije
- San u snu
- Priča u snu
- Ako se sutra vratiš
- Koga to proljeće u selu budi
- Tebi za ljubav
- Na mome putu
- IZMEĐU KRIKA I KLIKA
- Bijah sluga
Recenzije
Još nema recenzija.