Slovo i prašina (zbirka pjesama)

Ovještala tvrdnja da je doba mladalaštva ujedno i doba pjesništva pala je u vodu, čini se, definitivno, u ovim našim „olovnim”, bosanskim vremenima. Sve je više onih koji su se u tzv. zrelom dobu otpočeli oglašavati poezijom.

Upravo u kontekstu vremena, koje se ovdje jav lja i kao izazov i kao pjesnička inspiracija manje je re­levantno koliko poetska ostvarenja nastala u ove tri ratne godine zaista i vrijede na razini umjetničkog is­kaza, jer njihov je značaj prvenstveno u tome što se ona javljaju u ulozi svjedoka i svjedočanstva o Bosni i bošnjačkom narodu u njegovom sudbinskom histo­rijskom trenutku.

U ovom okviru možemo promatrati i poeziju Is­lama Kadića, poeziju koja je, očigledno nastala iz naše stvarnosti, svakodnevice, bilo da je ona urbana ili ruralna, jer ono što joj je zajedničko to je – Bosna.

Međutim, pored poruka koje imaju isključivo lo­kalno značenje, u njima je uočljiva i dimenzija univer­zalnog, svevremenog, spoznaja koje se tiču svakog čovjeka, ma u kom vremenu ili prostoru obitavao…

SADRŽAJ