Glavne teme Kur’ana

Fazlur Rahman (1919-1988) poznati je pakistanski mislilac i općenito je jedna od istaknutih figura islamskog mišljenja dvadesetog stoljeća. Kod nas nije nepoznat autor. Naprotiv, poznat je po svojoj knjizi Duh islama, objavljenoj u Beogradu 1983. godine i po nekolicini članaka koji su prevedeni i publikovani u raznim edicijama i časopisima, a koji su privukli pažnju čitateljstva. U knjizi Glavne teme Kur’ana Fazlur Rahman razmatra one najčešće i najfrekventnije teme o kojima Kur’an govori.

Zapravo, to je intelektualan odgovor na teze postavljene unutar pravaca orijentalizma tokom XIX i XX stoljeća o „razuđenoj naravi kur’anskog štiva“, odnosno o „više knjiga u jednoj knjizi“. Ovim svojim djelom Fazlur Rahman pobija takve tvrdnje, u pregrštima iznosi desetine i desetine ajeta i stavaka Kur’ana, svaki ulomak objašnjava drugi ulomak, te se zaimava jedna beskrajna cjelina, baš kao što su i nebesa jedna beskrajna cjelina.

U tom smislu knjiga Glavne teme Kur’ana najveći je intelektualni odgovor jednog muslimana ponuđen u dugotrajnim teorijskim sporovima sa ideologijama orijentalizma. Knjigu Glavne teme Kur’ana čini osam poglavlja i dva dodatka.

Poglavlja su naslovljena sa: 1. Bog; 2. Čovjek kao pojedinac; 3. Čovjek u društvu; 4. Priroda; 5. Poslanstvo i objava; 6. Eshatologija; 7. Šejtan i zlo; 8. Nastanak muslimanske zajednice, dok dodaci nose naslove: Vjersko stanje muslimanske zajednice u Mekki i Narod knjige i raznolikost „religija“. Na kraju knjige – koja će, nesumnjivo, privući veliku pažnju čitalaca i biti rado čitana – dat je obiman i vrlo informativan Pogovor iz pera prevodioca Enesa Karića