Eseji – kratki uvod u pitanje kritičke interpretacije poruke islama
Zašto su muslimani “teološki okrenuti prošlosti”? – bolno se pita autor Hodžić. Odgovor je jasan: zato što su zanemarili vjeru kao moralno pozvanje.
Hodžić u svojim esejima neodgodivo traži jedno odvažno “kritičko suočavanje sa muslimanskom interpretativnom tradicijom”, on protestira protiv koncepata po kojima u razumijevanju islama “pravo treba biti prije etike”, fikh prije ahlaka, itd. Hodžić zamjera doskorašnjoj islamskoj tradiciji jer ona nije “razvila političku misao” na način njezinog “stalnog razvijanja” procesa omogućavanja novih dimenzija i razvijanja etičkih prostranstava iskazivanja muslimanskog čovječanstva.
Hodžić ne može oprostiti to da su (i što su) tradicionalne hermeneutike islama “iskrivljavale ulogu uma” teologizirajući ga bajatim vremenima. Za Dževada Hodžića, zadaća uma nije u tome da parazitira na davno prošlim konceptima kojima je istekao ne samo rok trajanja, već su oni strašna i bahata smetnja muslimanima da razmišljaju iz horizonata budućnosti.
* * *
Ovim briljantno pisanim esejima Dževad Hodžić ustaje protiv mnogolikih ideologiziranja islama, jer, po njemu, projekti islamiziranja svega jesu put prema falsificiranju islama. Naime, nije islam šablon pa da se kao završena i unaprijed zgotovljena stvar naturi životu, već je islam prisutan u životu na način stalnog (i često rizičnog) poziva/nja na “predanost Bogu”, to jest kao realiziranje stalne i svježe potrage za Bogom iz najurgentnijih potreba života.
U ovom savremenom muslimanskom zanemarivanju etičkih resursa i planova Kur’ana, Dževad Hodžić vidi glavne razloge “zašto je kod muslimana život postao tako jeftin”! Živoga i dragoga Boga zamijenili su pravni sistemi, mezhebi i užasna i sramna borba između šiija i sunija, ili tradicionalista i modernista itd.