Radovi s međunarodnog simpozija: Islamska umjetnost u BiH
Ideja koja ne doživi svoju zbilju ostaje u svijetu imaginacije. Ideja koja zakorači u svijet zbilje otvara vrata potencijalnog. Stoga je simpozij Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini održan u jesen 2017. godine prvi korak ka uozbiljavanju incijative osnivanja Muzeja islamske umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Brojni eseji, tekstovi, knjige posvećeni različitim aspektima islamske umjetnosti, vizualne kulture, arhitekture, te materijalne baštine svjedoče bogato naslijeđe islama u Bosni i Hercegovini. Sučeljavanje istraživača i ideje na simpoziju je zasigurno najvažniji naučni i kulturni događaj koji se zbio 2017. godine, a koji se neposeredno dotiče islamske materijalne baštine.
Da je uistinu riječ o naučnom skupu bez presedana potvrđuje činjenica da je iza njegove organizacije stalo osam institucija, odnosno Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Fakultet islamskih nauka, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Gazi Husrev-begova biblioteka, Vakufska direkcija, Orijentalni institut, Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić i Islamic Arts Magazine, dok su isti podržali Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, Grad Sarajevo i Općina Stari Grad.
Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini ima višestoljetnu tradiciju što je vidljivo kroz različite forme i stilove islamske umjetnosti prisutne na ovom tlu. Dakako da je najveći utjecaj ostavila osmanska estetika zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina bila dijelom Osmanskog carstva više od četiri stoljeća.
Utjecaji koji su dolazili iz Istanbula su prihvatani i prilagođivani lokalnom ukusu, a Bošnjaci nisu bili puki „kopisti“ već su aktivno učestvovali u formiranju osmanske umjetnosti. Promjena uloga na šahovskoj ploči globalne politike krajem 19. stoljeća ostavila je veliki trag na Bosnu, jer ju je 1878. godine uz dopuštenje svjetskih sila okupirala Austro-Ugarska Monarhija.
Počevši od tada pa do kraja 20. stoljeća islamska umjetnost doživljava značajnu metamorfozu i osjetan pad u kvalitetu i kvalitetu djelatnosti. Najveći horor u sistematskom uništavanju djela islamske umjetnost i arhitekture desio se tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije i Crne Gore ‘90-tih godina, kada je na stotine džamija, medresa, mekteba, tekija, te umjetničkih zbirki planski izbrisano.
Hvala Bogu, inna ma'al al-‘usri jusren, s mukom dolazi olakšanje (Kurʼan, XCIV, 6)! Početak novog milenija označio je ne samo vremensku raskrilnicu staroga i novoga već determinisao novo poglavlje islamske umjetnosti Bosne i Hercegovine, koje se ogleda kroz dvojaku prizmu – oživljavanje tradicionalnih umjetnosti i reinterpretacija istih kroz savremene medije.
Zbornik sadrži tekstove izlaganja održanih na simpoziju. Eseji su tematski podijeliti na one posvećene umjetnosti knjige, kaligrafiji, rukopisnom slikarstvu, potom na tekstove posvećene osmanskoj memorijalnoj arhitekturi. Važan doprinos imaju kritički osvrti na javne i privatne kolekcije islamske umjetnosti, a koje su od velike važnosti za proučvanje islamske umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Kako se to nerijetko dešava, nisu sva izlaganja sa simpozija uobličena u pisanoj formi, stoga je šira publika ostala uskraćena za nekoliko izvanrednih istraživačkih noviteta.
Simpozij Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini i njegov zbornik, a vrijeme će to zasigurno dokazati, trebaju se smatrati antologijskim. Premda izlazi iz uobičajenog diskursa uvoda – ne pamti se veća posjećenost jednom cjelodnevnom specijaliziranom naučnom skupu u bosanskohercegovačkoj prijestolnici gdje se u publici konstantno tražilo mjesto više. S druge strane zbornik objedinjuje najpozvanije domaće i inozemne autore koji proučavaju islamsko naslijeđe.
Na kraju će se zahvaliti svima onima koji su doprinijeli organizaciji simpozija i onima koji su omogućili izdavanje zbornika. Nadati se da će objelodanjivanje zbornika okupiti istraživače, naučnike i zaljubljenike u islamsku umjetnost da intenzivnije rade na osnivanju Muzeja islamske umjetnosti u Bosni i Hercegovini, jedino institucionalno možemo zaštititi umjetničko blago. Ideja vodilja treba biti misao da je materijalno naslijeđe Bošnjaka neodvojiv dio njihovog bića, a nažalost je najmanje zaštićeno.
(Predgovor urednika Zbornika doc. dr. Harisa Derviševića i Kenana Šurkovića)