Analogija – kijas

Šejh-Jujo je bio, neosporno, najznačajnija ličnost u znanstveno-književnom i intelektualnom životu bosanskih muslimana u drugoj polovini XVII i početkom XVIII stoljeća. To istaknuto mje­sto u kulturnoj povijesti svoga vremena Šejh-Jujo je stekao za­hvaljujući svojim plodnim multidisciplinarnim znanstveno-knji­ževnim, vjerskoobrazovnim i odgojnim radom.

Po značaju i bogatstvu svojih djela ubraja se u najznačajnije Bošnjake koji su pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Ovaj rad Enesa Ljevakovića “Analogija (Qijas) u teorijskopravnim djelima Mustafe Ejubovića (Šejh-Juje) pred­stavlja prvu svestraniju i detalj­niju analizu kijasa, o čemu se na našem jeziku nije dovoljno pisa­lo, čak ni u okviru šire elaboracije izvora islamskog prava, dok samostalnih i podrobnijih istra­živanja ove ustanove na bosan­skom jeziku uopće nema.

To je bio dodatni motiv koji je autora, po vlastitim riječima, opredije­lio da između ostalih izvora pra­va, obradi upravo kijas u teorij­skopravnim djelima Šejh-Juje. U tome su ga rukovodila tri osno­vna cilja, od kojih je prvi aktuali­ziranje istraživanja problematike islamskog prava, posebno onih faktora i metoda koji ga čine di­namičnim, fleksibilnim i istodo­bno koherentnim pravnim siste­mom; drugi je strukturiranje i uobličavanje integralne teorije kijasa na osnovu Šejh-Jujinih dje­la, dok je treći utvrđivanje u ko­joj je mjeri ovaj autor bio origina­lan u svojim komentarima i sta­vovima, te koliko se oslanjao na druga djela i autore.