Takvim za 2025

Poruke značajnih tridesetogodišnjica

Takvim, kako je to istaknuto u prvom godištu za 1934. godinu, zamišljen je kao “jedinstven kalendar – takvim za muslimane na čitavom područjuˮ tadašnje države, s ambicijom da postane “istinski priručna knjiga za svakog muslimana i muslimansku ustanovuˮ i odmijeni potrebu muslimana za sličnim publikacijama. Takvim je do danas ostao godišnji informativno-edukativni priručnik koji, pored namaskih vremena i vjerskog kalendara, donosi muslimanima mnoštvo korisnih informacija iz narodnog i nacionalnog kalendara te o događajima na nivou godine, uz prepoznatljiv i cijenjen tekstualni doprinos kredibilnih muslimanskih autora.
Ovu 2025. godinu karakteriziraju dvije velike i značajne godišnjice kojima posvećujemo uvodne retke. U julu 2025. godine navršava se trideset tužnih i bolnih godina od završnog čina realizacije genocidnog projekta: fizičke eliminacije bošnjačkog naroda iz istočnih dijelova Bosne i Hercegovine, paralelno s uklanjanjem tragova njihovog kulturnog prisustva i naslijeđa. U tim završnim genocidnim akcijama šehidskom smrću stradao je čak 21 imam i učenik medrese, jedna petina svih stradalih imama i medreslija.
U decembru 2025. godine navršava se trideset godina od okončanja vojne agresije, koja je uzrokovala unutrašnju pobunu, i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, čime je otpočela nova faza u životu države Bosne i Hercegovine, na temeljima herojske odbrane i ogromnih žrtava naroda koji bijaše prepušten nestanku i vlastitoj sposobnosti preživljavanja.
Ove dvije, po implikacijama, različite ali značajne godišnjice obilježit će dio javnog prostora i društvenih zbivanja u 2025. godini. Kako ih promišljati, kakve pouke i poruke u njima prepoznavati?
Muslimani su svjesni da je istina neuništiva i da je jedino ispravan stav biti na njenoj strani. Dobro je neuništivo i jedino ispravan postupak je činiti dobro i biti na njegovoj strani. Istina i dobro se mogu samo prekriti ili zamračiti. No, oblaci koji prekriju sunce ne štete mu, niti ono mijenja svoj karakter, jer i dalje isijava svjetlost i ona ponovo izlazi na vidjelo.
U muslimanskoj bosanskoj svijesti i neposrednom živom osvjedočenju, istina o izvršenom genocidnom projektu uništenja bošnjačkog naroda je neuništiva, samoočigledna i aksiomatska, kao što je i sunčeva svjetlost, sa ili bez oblaka. Međutim, ključna odlika istine je da, nakon što se spozna, traži uspostavljanje odnosa prema njoj: bojte se Allaha i govorite istinu (Et-Tevba, 119); Ti budi ustrajan na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe (Hud, 112).
Stoga je od presudne važnosti kakav odnos uspostavljamo i kako se ponašamo prema očiglednoj istini na koju nas podsjećaju spomenute tridesetogodišnjice?
U Božijem planu nevina smrt, čista žrtva i napor nisu uzaludni, niti podložni zaboravu ili ignoranciji. Kur’an koristi sintagmu bakijatus-salihat za djela koja su trajna i neprolazna, koja zadobivaju vječnost. Šta je s ljudskim planom i odnosom? Ponašamo li se, katkad, kao da su naše nevine žrtve i nadljudski napori prethodnika postali uzaludni, prestali biti svjetionici i inspiracija, pa pod pritiskom “mrkle noćiˮ i “tmurnih oblakaˮ gubimo svijest o svjetlu njihove istine?
Sjećanje na nevine žrtve i istinu unutar krupnih događaja dobiva pravi smisao kada nam pomaže da prema njima, kao očiglednim istinama, uspostavljamo ili obnavljamo lični i kolektivni vrijednosni odnos. Za muslimane Bošnjake, prije svega za njih, suštinsko je da im ove godišnjice budu povod kako bi, sagledavajući i analizirajući sve okolnosti i dosadašnja iskustva, obnovili ili nanovo uspostavili ispravan odnos prema zločinu genocida i prema novoj fazi u hiljadugodišnjoj historiji bosanske države.
Negatori istine o žrtvama ili karakteru stradanja naše domovine ne zaslužuju biti u središtu naše pažnje, osim u mjeri u kojoj će im se onemogućavati da njihova lažna riječ postane gornja i sužavati putevi za širenje laži. Štaviše, zaslužuju da budu prepušteni sudbini i Božijoj volji.
S druge strane, teškoće koje Bošnjaci imaju u organizaciji države, koja im je i otac i mati, jesu njihova iskušenja i u zlu i u dobru (El-Enbija’, 35), u kojima se kali njihov karakter, volja i postojanost na istini. Nema neuspjelih i nevaljalih država, postoje neuspješni i nesposobni pojedinci ili grupe ljudi koji vlastito okruženje korumpiraju i čine ga propalim. Naravno, može postojati komšijsko okruženje koje programirano podriva sposobnost države kako bi njome ovladalo.
Naše pretpostavke za uspjeh su ogromne, a prilike izgledne. Ispravno postupati, imajući na umu Božansku uputu, i činiti dobro za posljedicu će imati samo dobro: Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro… (Er-Rahman, 60).

Ekrem Tucaković

U Takvimu pišu

• Enes Karić: Kur’an o moralu vlasti drevnih imperija
• Almir Fatić: Tumačenje prva četiri ajeta sure El-Kalem (Pero)
• Esad Duraković: Svjetlost kao spasenje i kao nagrada
• Vahid Fazlović: Teme, izvori i metode u akaidskim radovima bosanskih učenjaka (1900-1950)
• Zuhdija Hasanović: Kako ostvariti životni san? Propitivanje kroz sunnet
• Mensur Valjevac i Mina Valjevac: Posebnosti
  Muhammeda, a. s., u hadiskim predajama
• Rifet Šahinović: Porodica – roditelji i djeca
• Mehmet Görmez: Filozofija pokrivanja u islamu i njeno ponovno utemeljenje
• Samedin Kadić: Islam i država u postsekularnom dobu
• Ahmet Alibašić: Bosna nakon Ukrajine i Gaze – Slabost nije sudbina
• Adem Zalihić: Božanska tajna srca – Saznanja o srcu kao drugom mozgu
• Amila Kahrović Posavljak: Genocid i kulturne prakse
• Husejin Omerović: Ni krivi ni dužni – Zločini nad djecom Vlasenice
• Emrah Seljaci: Prvi spomen mevlevijskog turbeta Sultana Ahmeda
  i Abdala Mahmuda na Šejhovoj koriji
• Muharem Omerdić: Iskre duha – Etika vladanja i pravde