PRIVRŽENOST KONTINUITETU

Čovjek je biće kontinuiteta. Kur’an naglašava metafizičku egzistenciju čovjeka podsjećajući da je Bog s njim u preegzistenciji sklopio – misak – ugovor: …kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihovih kičmi izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome nismo ništa znali.” (El- E’araf: 172.)

Po ovom ugovoru Bog je svim potomcima Adema, a.s., darovao prvu egzistenciju koja još nije bila zemaljska, a zauzvrat je tražio da bude priznat i posvjedočen od ljudskog roda kao apsolutni i transcendentni Stvoritelj i Održavatelj svjetova.

Neki muslimanski učenjaci inkluzivno su koristili pojam misaka u promicanju tumačenja da je ovaj primordijalni ugovor dokaz po kojem su svi ljudi potencijalni muslimani. Razumijevanje misaka, kao potvrde metafizičkog porijekla i kontinuiteta ljudske egzistencije, imalo je za posljedicu utemeljeno vjerovanje da je u svaku dušu utisnuta vjera u Božiju jednoću, što je ona i dobrovoljno posvjedočila u svome pretpostojanju. Riječ je o “prirodnoj vjeri” – fitri. Oni koji su narušili i izopačili ovaj jedinstveni sporazum o Bogu istovremeno niječu i jednoću Stvoritelja i preegzistentni kontinuitet vlastite egzistencije.

Kontinuitet nije puko trajanje. Svaka generacija je pozvana da sebi, svojim savremenicima i potomcima, riječju i djelom, posvjedoči vjernost ugovoru. Dužna je da se iznova podsjeća na svoju vlastitu prošlost, njenim ponovnim sagledavanjem, tumačenjem i usvajanjem, da ne bi zaboravila i izgubila supstancu vlastitog povijesnog života. Kontinuitet svjedočanstva i svjedočanstvo kontinuiteta su nerazdruživo povezani.

Kontinuitet zajednici jamče institucije. Zahvaljujući institucijama zajednice su pronašle formulu očuvanja osjećaja za historiju i saznanja kontinuiteta vlastitog identiteta. Bez historije narodi bi patili od kolektivne amnezije i ličili bi na pojedince koji su usljed nesretnih okolnosti ostali bez pamćenja, a bez institucija svaka nova generacija bila bi primorana da vlastiti identitet gradi ispočetka.

Definiranje institucije kao “relativno trajne strukture koja prethodi pojedincima, a koji u njoj nalaze model svoga ponašanja i oznaku svoje uloge u skupini”, najizravnije upućuje na zaključak: pojedinac je prolazan, a institucije opstaju. Aktuelno nepovjerenje prema institucijama u našem društvu, posebno prema državi, kao najvažnijoj i najorganiziranijoj instituciji, nesvjesna je težnja za autodestruktivnim i iracionalnim prekidom kontinuiteta: kontinuiteta svjedočenja, sjećanja, pripadanja. Narodi se, govorio je Muhammed Ikbal, izvrsni pjesnik i mislilac, rađaju u srcima pjesnika, ali umiru, ili prosperiraju, u rukama političara. Čak je i Luj XVI, za kojeg historičari tvrde da mu je od strane političkih protivnika nepravedno pripisana rečenica: “Država, to sam ja”, na samrti rekao: “Ja umirem, ali država će uvijek ostati.”

I ovaj naš Takvim za 2024 godinu, unikatna publikacija Islamske zajednice sa skoro stoljetnom tradicijom, pokazuje značaj institucionalnog kontinuiteta. Od njegovog prvog štampanog izdanja, kada je u izdanju Vrhovnog islamskog starješinstva Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji ugledao svjetlo dana, prošlo je 89 godina. U tih 89 godina Takvim je autentično svjedočio o našoj privrženosti ugovoru i pripadanju institucijama. Nadamo se da će čitaoci i u ovome aktuelnom izdanju Takvima za 2024. godinu prepoznati nastojanje Redakcije, ali i Islamske zajednice u cjelini, da Takvim ne samo traje i istrajava u svojoj prosvjetiteljskoj misiji već i da ostane simbolom jednog veličanstvenog kontinuiteta.

Meho Šljivo

U Takvimu pišu

• Meho Šljivo: PRIVRŽENOST KONTINUITETU
• Enes Karić: KUR’ANSKI ODGOVOR NA ZULUM
• Almir Fatić: TEFSIR SURE EL-KIJAMEH
• Rifet Šahinović: ZEKAT KAO ČIŠĆENJE TIJELA I DUŠE
• Zuhdija Hasanović: ŠTA BI URADIO BOŽIJI POSLANIK OVDJE I SADA
• Fadilj Maljoki: SIMBOLIZAM BROJA 40 U HADISU
• Nedžad Grabus i Dženan Kulović: JEDNAKI PRED BOGOM – NEJEDNAKI PRED LJUDIMA
• Samedin Kadić: MOĆ TESBIHA
• Haris Dubravac: ŠEJTAN – BEZNADNI OPSJENAR
• Nedim Begović: SLOBODA VJERE I UVJERENJA: ODNOS BOSANSKIH MUSLIMANA PREMA TEMELJNOM LJUDSKOM PRAVU U POSTKOMUNISTIČKOM RAZDOBLJU
• Muhamed Jusić: WOKENESS – POLITIKE IDENTITETA I KULTUROLOŠKI RATOVI DANAŠNJICE
• Ekrem Tucaković: KONAČNO MUZEJ
• Amila Kahrović Posavljak: UZ RATNA IZDANJA PREPORODA – NOVINE KOJE SU ŽIVJELE SUDBINU NARODA I ZEMLJE
• Nihad Klinčević: NIŠANI U BOSNI I HERCEGOVINI, TIHI SVJEDOCI NAŠE PROŠLOSTI
• Hikmet Karčić: UMJETNA INTELIGENCIJA I GENOCID: ŠTA NAS ČEKA?