Vraćajući se obredima hadža, kao što su klanje kurbana, kamenovanje sotone, oblačenje ihrama, tavaf, sa‘j, ljubljenje Crnog kamena i stajanje na Arefatu, Mustafa Mahmud – ime odveć poznato našem čitateljstvu – u ovom svom prekrasnom eseju potvrđuje njihovo simboličko značenje i njihovo nužno prihvatanje ne onakvim kakvi jesu, već onakvim što oni simboliziraju i na što upućuju. “I Ka‘ba stoji kao simbol, a ne kao kamen…hadž, tavaf, kurban, bacanje kamenčića i stajanje na Arefatu simboli su”, kaže on.
Objašnjavajući, npr., simboličnost broja sedam, zašto tavaf ima sedam krugova, bacanje sedam kamenčića, sa‘j sedam trčanja…, Mustafa Mahmud kaže da broj sedam pretpostavlja cjelovitost i savršenost; taj broj je tajna materijalne i duhovne strukture kosmosa koja je sedmostruke prirode i koja se podudara sa razvojem djeteta u majčinoj utrobi koja se ne završi do sedmog mjeseca – dijete se rodi mrtvo ako dođe na svijet prije sedmog mjeseca – i koja se poklapa sa muzičkom ljestvicom koja je kompletna sa sedam nota. Stoga je sljedeća, viša nota, samo odgovor prvoj…