Pred bosanskohercegovačkom kulturnom javnosti je još jedno hvalevrijedno prevodilačko pregnuće profesora Enesa Karića. Ono je upravo dostojno samog sadržaja dijela izuzetnog duhovnog autoriteta Abu Hamid-el-Gazalija, nezaobilaznog lika i raskošnog duhovnog vrutka u kontekstu klasične muslimanske učenosti.
Temeljni naslov al-Gazalijeva djela već sam po sebi dostatno posvješćuje temu i sadržaj koji je u najtješnjoj vezi sa jednom osebujnom vrstom sadržaja, koji je rijedak u povijesti, ne samo muslimanske već podjednako tako i judeo-kršćanske i općefilozofske misleće tradicije.
Makar se pod gornjim naslovom al-Gazalijeva djela u prvome redu mnije politička dimenzija i politička perspektiva muslimanskog komunitarnog religijskog genija, ovdje valja ipak upozoriti da al-Gazali u svom rečenom djelu ponajprije razvija onu iskonsku politica perennis kakvu susrećemo u Aristotelovim, al-Farabijevim, al-Kawakibijevim, Augustinovim i Spinozinim filozofsko-teološkim raspravama o politici…