Muslimani u dijalogu s drugima i sa sobom

U sadržaju smirenom pod naslovom Muslimani u dijalogu s drugima i sa sobom našoj kulturnoj javnosti nudimo zbir tekstova koji imaju za cilj da preko svetopovijesnih i hijeropovijesnih paradigmi iz muslimanske vjerujuće i misleće tradicije posvjedočuju krunske standarde ispod kojih se muslimani u međureligijskom i znanstveno-teološkom razgovoru s drugima ne mogu dalje prizemljivati niti kompromise praviti, a da oni ne budu na njihovu vlastitu štetu.

S druge strane, u tekstovima raspoređenim kroz desetak poglavlja, koja jesu cjelina za sebe ali istovremeno unutarmuslimanski dijalog, koji bi trebao zaustaviti dalje atrofiranje i rastakanje najvitalnijeg duhovnog tkiva suvremenog muslimanskog svijeta. Takovrsnim dijalogom, koji neminovno mora tolerirati hermeneutičku razuđenost dojakošnjeg muslimanskog mislećeg genija, muslimanski svijet ne samo da bi zaustavio divljanje nepotrebnih ideoloških i nacionalističkih provincijalizama u ozračjima vlastitog komunitarnog hijeropovijesnog bitka nego bi na dostatan način počeo graditi vlastitu strategiju i odgovore na svjetski globalizirajući trend koji dolazi sa Zapada, pravodobno i pravoputno čitajući znakove vremena spočetka novoga milenija, koji se ozbiljuju pod znakom evroatlanskih integrativnih gibanja, širenja Nato-saveza prema Istoku i nove znanstveno-tehničke forme evrocentrizma/paneklezijanizma, koji će, možda, vrlo skoro biti legitimiran novim ekumenskim koncilom Katoličke crkve.

U rečenom zbiru tekstova smo posebice ponudili neke paradigme za budući dijalog iz milenijske baštine bosanskog “svetogeografskog” i ezoterijskog “podzemlja”, sa posebnim osvrtom na ezoterijsko znakovlje i raskošne metafizičke simbolizme bošnjačkog genija, budući da se sa bosanskim muslimanima i njihovom duhovnom i fizičkom prisutnošću u Bosni rasipa najraskošniji dugin spektar svetih kalendara, predanja i kulturalnih sretanja Istoka i Zapada.

Razlog više za takovrsno sadržinsko nuđenje počiva u činjenici da još jedino izvorni ezoterijski dijalog ili inicijacijski ekumenizam, posebice ibrahimovskih religijskih tokova i njihovih interpretativnih srazova, može otvoriti novu perspektivu i dati novu priliku suvremenoj Evropi i svijetu u cjelini da prepoznaju svoja iskonska izvorišta, da shvate provi- donosno bogatstvo u različitosti religijskih i kulturnih tradicija ljudske civilizacije i, najzad, da otkriju izvorne tragove povratka svom praroditeljskom domu u kojemu još uvijek prebiva tuga i bol za Benjaminom i Jusufom našega bića koga su otjerala i za šaku srebrenjaka prodala njihova polubraća, samo zato što na sebi nose znakove jedne druge duhovne odore i drukčije simbole u osnovi jednog istog transcendentnog dna u kojemu se o eshatološkoj punini ljudske civilizacije egzistencijalni dugin spektar cijelog ljudskog roda mora smiriti.

Iako su neke cjeline, sabrane u ovoj knjizi, povremeno objelodanjivane u filozofsko-teološkoj periodici ovdašnjeg i inozemnog duhovnog podneblja, mi smo ih ovdje uvrstili iz razloga što u njima ipak počivaju sadržaji za koje vjerujemo da su od trajnije vrijednosti.