Izazovi našeg vremena i odgovornost

Izazovi našeg vremena i odgovornost

Sagledavajući društvenu stvarnost i krizu vrijednosti koja determinira savremeno čovječanstvo, Alešević u fokus svojih eseja stavlja posebno krizu morala i odgoja kao onih vrijednosti koje suštinski osmišljavaju ljudski život. To su, zapravo, one vrijednosti koje utječu i izgrađuju naše mišljenje i stavove o tome šta je dobro a šta nije, šta je poželjno a šta nije.

To je ona “moralna supstanca koja je u prirodnom svojstvu čovjekove naravi”, primjećuje Lav Tolstoj upozoravajući da je ona u znatnoj mjeri “izgubljena”. Da li ona kao takva može biti, zaista, i “izgubljena” i može li se vratiti u izvornom obliku – teško je reći.

No, da moralnim vrijednostima treba težiti neosporno je i, štaviše, nužno. Jer, udaljavajući se od svog iskona i svoje prirode čovjek i čovječanstvo uopće, što je evidentno, sve više zapadaju u beznađe i besperspektivnost. Čak se i djeca od malih nogu, nažalost, poučavaju kako da što prije dođu i steknu materijalna dobra, pri čemu se zanemaruju one sasvim duhovne i ljudske osobenosti.

Vrijednosti poput istinskog osjećaja humanosti, solidarnosti, tolerancije, altruizma sada ustupaju mjesto bogatstvu, moći, uspjehu, užitku, pohlepi, profitu i sl. U takvim uvjetima, izazovima i ponudama, pluralizmu koji omogućava raznovrsnost izbora ljudi se osjećaju izgubljenim i sve više dezorijentiranim i nesigurnim. Umjesto da istinski otkrivaju sebe i spoznaju druge, oni razgolićuju sebe i svoju privatnost kao temeljno ljudsko pravo nude javnosti kao robu koja se može kupiti.

Duboko svjestan zanemarivanja duhovnih, etičkih i moralnih vrijednosti, Alešević u svom sociološkom diskursu skreće nam pažnju da samo cjelovite i nadasve dobre osobe mogu se suočiti s onim što svijet narušenih vrijednosti nosi i donosi, te tako odgovoriti i sačuvati ljudski integritet i dostojanstvo.

Potencirajući te potrebe i tražeći rješenja, Alešević zahtijeva angažman svih nas ponaosob kako bismo znali odgovoriti zahtjevu vremena i kako bismo odgojili nove generacije koje će biti sposobne (o)čuvati od pamtivijeka ljudske vrijednosti. Otuda je neophodno uspostaviti odgoj za vrijednosti koje se, zasigurno, “formiraju pod utjecajem odgoja u porodici, potom putem socijalizacije kroz vjerske i društvene ustanove odgoja i obrazovanja”, ističe Alešević predstavljajući nam kroz svoje vrsne eseje odnos između filozofije i nauke, sociologije i psihologije, religije i antropološko-humanističkih koncepcija.

Dr. Selman Selhanović