Kermanijeva studija Bog je lijep – estetski doživljaj Kur’ana, utemeljena na raskošnim uvidima u normativnu i interpretativnu povijest muslimanske recepcije “čuda Kur’ana” (i‘ǧāz), kao i na uvidima u zapadna filozofska, teološka i književno-teorijska, klasična i moderna, tematiziranja pitanja vezanih za estetiku religijskog/svetog/književnog teksta, bavi se zapravo značenjem koje ono estetsko ima u muslimanskom (religijskom) odnosu prema Kur’anu.
Polazeći od onog što je zajedničko religiji i umjetnosti, Objavi i poeziji, od zajedničkog porijekla i naravi religijskog i estetskog iskustva, autor estetsku dimenziju Kur’ana razmatra u referentnim kategorijama i terminima klasične muslimanske hermeneutike a pomoću komparativnih kriterija primjenjivih na tekst svakog svetog i umjetničkog teksta/djela.
Sagledavajući odnos muslimana prema Kur’anu, Kermani u svom djelu posrednim putem, ali, utoliko vjerodostojnije, ukazuje na onu dimenziju kur’anske objave koja se, u modernim i savremenim ideologijskim, muslimanskim i zapadnim/orijentalističkim razumijevanjima, uslijed svjetsko-povijesnog zaborava svetog (ġafla) dubinski zanemaruje: Kur’an je Riječ koja se govori, koja se sluša a ne čita, u kojoj se radikalno prelazi preko granica ovoga svijeta, u kojoj se dospijeva u odnos s Drugim. Kur’an je Riječ u kojoj se Bog objavljuje u Svojoj ljepoti.