Djelo Sufizam u poeziji Bošnjaka na perzijskom, autora dr. Ekrema Tucakovića, prva je relevantna studija o istraženoj temi u bosanskohercegovačkoj iranistici. U jasno određenome metodološkom i teorijskom okviru autor je pokrenuo i temeljito istražio sva ključna pitanja vezana za bošnjačku sufijsku književnu tradiciju na perzijskome jeziku, u skladu s temom njegova istraživanja.
Posebno značajnom smatram činjenicu da su u navedenoj studiji objedinjene dvije neophodne istraživačke pretpostavke – suvereno vladanje perzijskim jezikom, s jedne, te cjelovit uvid u klasičnu perzijsku sufijsku tradiciju, kao i iz nje iznjedreni žanr sufijske književnosti, s druge strane.
Iz recenzije: prof. dr. Namir Karahalilović
Možda i centralno poglavlje, a svakako najopširnije u ovom radu, “Sufizam u perzijskoj književnosti” vodi nas u bit i historijat tesavvufa tamo gdje je on u punoj svojoj pojavnosti i nastao i najduže trajao od početka skoro do naših dana. Posebna pažnja se poklanja djelu Sanaija Gaznawija, pionira sufizma, a onda se redom ističu zasluge za razvoj ovog duhovnog i književnog fenomena od Rudakija, Hafiza Širazija, Šabesterija, Mevlana Dželaluddina Rumija i drugih. Stihovima u vlastitom prijevodu na bosanski jezik autor ilustrira svaki zaključak o stvaralaštvu klasičnih perzijskih pjesnika.
Ova studija ima za nas posebnu vrijednost zbog toga što se bavi u jednom zasebnom poglavlju osvjetljavanjem nastanka, razvoja i procvata duhovnog stvaralaštva koje je duboko prodrlo i u duh književnosti Bošnjaka na islamskim orijentalnim jezicima, što je nasušna potreba za razumijevanje i adekvatno valoriziranje duhovnosti u Bosni i Hercegovini.
Iz rezenzije: prof. dr. emer. Fehim Nametak


