Etika u ekonomiji podrazumijeva najviše vrijednosti koje usmjeravaju ljudsko ponašanje u ekonomiji. Ove vrijednosti djeluju na dobrovoljne radnje ljudi i cilj im je stvoriti onakvu stvarnost kakva bi trebala biti.
Postoji mnogo pristupa proučavanju odnosa između ekonomije i etike, a to se odnosi i na islamsku ekonomiju. Ti pristupi uvjetovani su vrstom metodologije koja se koristi i uzorkom na kojem se studija provodi. Tako i ova studija ima svoj pristup i uzorak. Ona se oslanja na dva pristupa. Prvi je metod dedukcije, kroz koji identifikujem neke etičke vrijednosti u ekonomiji. Pri tome se oslanjam na Časni Kur’an i Poslanikov sunnet. Drugi je poseban induktivni pristup koji predstavlja indukciju nekih stavova prethodnih muslimanskih mislioca o etičkoj komponenti ekonomije.
Kada se govori o etici u ekonomiji najčešće se govori o pojedincu kao potrošaču ili proizvođaču. Pristup koji sam usvojio u ovoj studiji uključuje državu kao instituciju u etici i ekonomiji.
U brojnim i raznovrsnim studijama o etici u islamskoj ekonomiji posvećena je pažnja etici u potrošnji i etici u razmjeni dobara. Stoga se moja studija fokusirala na identifikaciju etike u ekonomiji u smislu postizanja blagostanja u državi i aktiviranja institucija. Ona u tom smislu obogaćuje literaturu o etici u islamskoj ekonomiji.


