Uprava i vlast

Knjiga nudi jedan izvanredan presjek unutrašnjeg ustrojstva islamske države od njezinih prvih početaka kad ju je u Medini osnovao poslanik Muhammed, a.s., pa do njezinoga kraja 1924. godine. Na jednom malom prostoru ilustrirana je narav svake pojedine uprave u njihovim generalnim historijskim okvirima. Posebnu draž svakom pojedinom naslovu daje podnaslovna rečenica koja odražava suštinu onoga što slijedi. Tako iza prvog naslova “Potreba i uvjeti ustanovljenja islamske države” stoji rečenica: “Islam se javlja i djeluje u trima sferama, koje se međusobno prožimaju: čovjeka, države i civilizacije”; iza drugog naslova “Država hidžre – prototip islamske države” stoji: “Islamska država je planetarna država vjere – od prvog dana; ta domovina ideje je svaki prostor u kojem živi razuman čovjek”; iza naslova “Odabrane halife – implementacija islamskog poretka” stoji: ni po čemu izabrani vladar u islamu nije iznad naroda, on je Božiji namjesnik, a nikako “Božija sjena” na zemlji”; iza naslova “Interna nesuglasja – konačnica vladavine odabranih” stoji: “Islamski koncept države primarno je uzdrman izgleda neuništivim porivima nacionalizma, etničkog partikularizma i izolacije”; iza naslova: “Uspostavljanje dinastije Umejada i dokinuće šure” stoji: “I pored zasluga u spašavanju muslimanske zajednice od navirućih unutrašnjih sukoba, Umejadi su zapostavili šuru, slobodu izbora i oprečnog stava”; iza naslova: “Abasidi – od dosljednosti do iznevjerenja” stoji: “Katastrofalne posljedice proglašenja više islamskih vladara (halifa) u jedinstvenoj muslimanskoj višekonfesionalnoj zajednici”; iza naslova: “Jedinstvo i usponi – raskoli i padovi” stoji: “Društvo koga karakterizira visok stepen civiliziranosti i vitalnosti, kao dviju nerazdvojnih komponenata, u stanju je da svaku pojavu narušavanja reda u svojem organizmu preusmjeri i preobrazi u neku kreativnu pozitivnu vrijednost”; iza naslova: “Ugasnuće islamske vlasti dokidanjem hilafeta Osmanlija” stoji: “Razvivši vojnu, vanjsku stranu islama, Osmani su zanemarili kulturni i civilizacijski razvoj, unutarnje istovremeno razumijevanje islama i političke stvarnosti, i to je bila katastrofalna pogreška ovog perioda islamske vlasti”; iza naslova: “Faktori odumiranja islamske vlasti” stoji: “Kada država izgubi idejnu osnovicu ili idejnu vitalnost, tada ona gubi moć daljnjeg napredovanja i u jednom trenutku – opstanka”; iza naslova: “Opozicijski pokreti kao liječnici deformacija pozicije” stoji: “Nema vlasti niti uprave u islamu koje su svete ili Bogom dane”.