Ova knjiga pojašnjava to da u projektu islamskog preporoda još uvijek nedostaje jedna dimenzija bez koje civilizacijski projekti neće moći izazvati potrebnu promjenu koja će dovesti do eksplozije energije ummeta i pokrenuti njegove zapretene duhovne potencijale. Tu dimenziju ćini dijete koje predstavlja sjeme, a sjeme je to koje određuje vrstu stabla i okus ploda. Ova knjiga predstavlja i pokušaj da se razumije zašto je u islamskom odgojnom diskursu, kada se on tiče djeteta, odsutna duhovno-emocionalna strana. “Razumijevanje ovoga pitanja” kaže autor, “predstavlja osnovu za pokretanje snažne inicijative i kreativnosti u duhovnoj i emocionalnoj Izgradnji.”
Knjiga predstavlja i pokušaj utvrđivanja kulturoloških te razloga koji pripadaju domenu mišljenja, a koji su doveli do spomenute deformacije, kao i iznalaženje polaznih osnova koje će omogućiti ummetu da otkloni taj nedostatak…