Humanizam islama

Knjiga predstavlja ozbiljan pokušaj jednog Zapadnjaka da islam zahvati u cjelini i da ga kao takvoga razumije, bez unaprijed formiranog stava o njemu, osobito sada kad “organizacija međunarodnih odnosa očigledno prolazi kroz period duboke promjene koja bi se mogla odraziti na postojeću strukturu odnosa”, kako ističe sam autor, i kada potreba za boljim međusobnim upoznavanjem i razumijevanjem, s ciljem izgradnje ljepše i sretnije budućnosti postaje sve veća. “Cilj ove studije je, prije svega, da posluži Zapadu”, stoji u uvodnoj napomeni. “Da li je to preambiciozno? U evropskom stavu prema “Trećem svijetu” uočljivo je istovremeno prisustvo osjećaja straha i prezira…Taj dvostruki osjećaj, općenito jedinstven i nerazlučljiv, i kao takav prisutan u individualnoj evropskoj svijesti, odražava se i na političke vlasti. Javnoj reakciji nedostaje često hrabrosti i dalekovidnosti, što je tipično za civilizaciju koja je u defanzivi.” I dok u prvih pet poglavlja Marcel Boisard, univerzitetski profesor iz Švicarske, odličan poznavalac arapsko-musliamnskog svijeta, portretira islamsku viziju morala, zakona, dijaloga, statusa žene, pravde i milosrđa, hilafeta, univerzalizma, podjele svijeta itd., on u zadnjem, šestom poglavlju, te u Epilogu, govori o muslimanskom buđenju i reformatorskom pokretu, nacionalizmu muslimanske države, savremenim problemima i perspektivama, govori o novoj međunarodnoj zajednici, o muslimanskom putu, o vremenu prilagođavanja…