Knjiga “Vakuf – trajno dobro” autora Esada Hrvačića ima za cilj ne samo da ukaže na značaj vakufa na ovim područjima, nego i da nas aktivnije uključi u procesima tranzicije u kojima se naša država nalazi, da ne budemo tek nijemi posmatrači. Naime, “politikom svršenog čina”, nastoji se što bezbolnije (restitucijom) riješiti dokapitaliziranje imovine ne vodeći računa o prvotnome karakteru vakufa koji se ni u kom slučaju ne mogu privatizirati. Jer, vakuf je opće i trajno dobro svih. Međutim, problem je danas izraženiji, što se u odnosu na prijašnje tzv. podruštvljavljanje imovine (nacionalizacija), ovog puta (perfidno) osporava djelovanje vakufa u okviru Islamske zajednice i tako osporava pravo na vlasništvo.
U knjizi je iznesen i Pregled zakonodavstva o vakufima u Bosni i Hercegovini, te pojedinačno opisane uloge i funkcije u upravi vakufa. U kratkim naznakama autor navodi i imena i doprinos najzamenitijih vakifa Bosne među kojima: Ishak-bega Ishakovića, Gazi Husrev-bega, Rustem-paše Opukovića, Mehmed-paše Sokolovića, Ferhat-bega Sokolovića, h. Mehmed-bega Karađoza, Ali-paše Rizvanbegovića. Analizirajući genezu osiromašenja i propadanja vakufa u Bosni i Hercegovini, autor posebno izdvaja faktore koji su doveli do toga.