U potrazi za svetim: dovišta na području Muftijstva travničkog
Šire gledano, studija dr. Duranovića ima u vidu činjenicu da sam Kur’an govori o svemiru kao mirijadama rasprostrtih znakova ili “biljega” Božanskoga stvaranja. Naravno, takva “sveta geografija” oduvijek je impresionirala čovjeka.
Planine, brda, izvori vode, potom mjesta koja je obilježio čovjek (džamije, tekije, nišani, mezarovi, dovišta općenito itd.) sve to priziva fenomene intenzivne sakralnosti…
Upravo je o tome riječ u ovoj vješto napisanoj i odlično potkrijepljenoj knjizi dr. Elvira Duranovića. Autor prati “sveti zvon” nabožnih lokaliteta ili dovišta na širem području Travničkog muftijstva, pobraja ih i opisuje, istražuje njihova srednjovjekovna pretapanja te, potom, kontinuiranja u kasnije “islamske sinteze”.
Ova vješto ukomponirana sinteza “dijahronije” i “sinhronije” u deskripciji te dubljoj analizi značenja dovišta kao takvih posebna je vrijednost ove knjige. Osim toga, ova knjiga hfz. dr. Elvira Duranovića na izvanredan način, na primjeru dovišta, izlaže ono “islamsko lokalno” kao i ono “univerzalno islamsko” – autor to čini odvažno na način da pokazuje da svaka univerzalnost ima svoju konkretizaciju, svoju historiju, svoju lokalnu posvjedočenost.
Izvod iz recenzije prof. dr. Enesa Karića
Ova obimna studija važan je doprinos razumijevanju vjerske tradicije bosanskih muslimana u vremenu pojačanog interesa za tu tradiciju. Ona se sve češće i glasnije nudi kao novi stari referentni okvir za razumijevanje i prakticiranje islama nakon decenija u kojima je to bio idžtihad. Krajnji ishod tog zaokreta zavisiće od konceptualizacije tradicije. Ključno pitanje je da li će tradicija biti shvaćena kao živa vjera mrtvih ili mrtva vjera živih. Prvi korak na dugom putu ispravne konceptualizacije jeste njeno temeljito poznavanje. U tom smislu ova knjiga obećava da postane nezaobilazan izvor.
Izvod iz recenzije prof. dr. Ahmeta Alibašića