Suživot jevreja i muslimana u Bosni i Hercegovini

Neki kažu da riječ suživot ne obuhvata širinu i dubinu zajedništva naroda u Bosni i Hercegovini. Odbijaju također izraze koegzistencija ili tolerancija upotrijebljene u kontekstu Bosne i Hercegovine. Možda je izraz zajednički život ili dijeljenje zajedničkog teritorijal­nog, društvenog, ekonomskog i kulturnog prostora prikladniji naziv za ono o čemu je desetak autora, jevrejskih, muslimanskih i kršćanskih, istraživalo i pisalo a što objavljujemo u ovoj publikaciji. Kako god, iskren čitatalac i dobar poznavalac Bosne i Hercegovine ovo će potvrditi.

Bez obzira na to koji naziv odabrali za postojanje i život jevreja i muslimana u Bosni i Hercegovini, to zajedništvo i prijateljstvo nije nametnuto niti vještačko, ono je autohtono. Jevreji i muslimani su kao i katolici i pravoslavci autohtoni stanovnici Bosne i Hercegovine koji su stoljećima živjeli u miru. Ne stoji tvrdnja da se stalno ratova­lo, da je mržnja stalno prisutna i da se samo čeka prilika kad će bure baruta eksplodirati. Taj narativ je vještaćki, konstruiran je u nacionalističkim krugovima i upotrijebljen za ideološke ciljeve. Koliko god bilo nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu kao državu ali i kao zemlju koja baštini suživot, još više treba govoriti i pisati o zajedničkom naslijeđu i zajedničkim vrijednostima.

Dževada Šuško