Imam El-Kušejri (376-465. h.), premda istaknuta figura islamskog klasicizma i nezaobilazan autoritet u proučavanju islamske duhovnosti, na našim prostorima još uvijek nije adekvatno predstavljen. Za razliku od svog slavnog učenika Ebu Hamida el-Gazalija, njegova djela skoro da nisu bila nikako pretakana u bosanski jezik, premda su nerijetko navođena u fusnotama.
U ovom kratkom djelu Kušejri, u devet odjeljaka, opisuje vlastito iskustvo i stanja kroz koja je prolazio u svom duhovnom zrijenju i uspinjanju s namjerom da time sugerira, da poduči i ukaže na opasnosti, svakome onome ko se zaputi tim putem ka Bogu. U tim nastojanjima on opisuje psihička djelovanja jednog od najvažnijih sredstava za sufiju u približavanju Bogu – zikra, i odstranjivanje Ja – odluke. Sjećanje na Boga je vježba u kojoj sufija, koncentrisanjem na jednu kratku formulu, koju u neprekidnom slijedu ponavlja glasno ili tiho, ostvaruje cilj svoje težnje, a misao, osjećaj i želju nastoji usmjeriti sasvim u ovom pravcu…